Prenosimo vam prevod na Srpskom jezik
„Let iznad tišine“ – gruzijska umjetnica učestvovala na 43. međunarodnom plenumu umjetničke kolonije ekologije i likovne umjetnosti u Bardači, Bosna i Hercegovina
Gruzijska umjetnica Ketевan Džavahidze članica je Saveza umjetnika Gruzije, rukovoditeljka Međunarodnog društva akvarelista (IWS Georgia) u Gruziji i nastavnica likovne i primijenjene umjetnosti u 64. javnoj školi u Tbilisiju. Takođe je scenografkinja i dekoraterka u nezavisnom pozorištu broj 1, kao i osnivačica Udruženja gruzijskih umjetnika i stvaralaca „Art Club Georgia“.
U julu 2026. godine Ketевan Džavahidze boravila je u Bosni i Hercegovini, na zaštićenom području Bardače, u blizini grada Srbca. Tamo je održan 43. međunarodni plenum/izložba Umjetničke kolonije ekologije i likovne umjetnosti.
„Kvira“ je umjetnici postavila nekoliko pitanja.
– Vi ste bili jedini pozvani umjetnik iz Gruzije na ovom plenumu. Zanimljivo je okupljanje umjetnika, vajara i fotografa u međunarodno značajnom rezervatu prirode…
– Prošle godine bila sam u Jordanu, na Međunarodnom festivalu u Džerašu, gdje sam učestvovala na umjetničkom simpozijumu. Tamo sam upoznala umjetnicu iz Crne Gore, Jelenu Vusurović. Upravo ta umjetnica već dugi niz godina, zajedno sa Radovanom Mitrakovićem, vodi umjetničku koloniju Bardača. Ona me je pozvala da učestvujem u ovom divnom projektu u Bosni i Hercegovini.
To je područje međunarodnog značaja, kompleks močvara sa jedinstvenim ekosistemom, prirodom i rijetkim vrstama ptica i životinja. Od 1984. godine ovdje se svake godine održavaju umjetnički simpozijumi i plenumi koje posjećuju umjetnici iz različitih zemalja.
Ideja osnivanja umjetničke kolonije povezana je sa nastojanjem da se prirodna ljepota Bardače oživi kroz umjetnost.
Ove godine, u julu, održan je 43. međunarodni plenum/izložba Umjetničke kolonije ekologije i likovne umjetnosti, na kojem su se, zajedno sa slikarima iz različitih krajeva svijeta, okupili i vajari i fotografi.
Koncept izložbe bio je „Let iznad tišine“, koji je povezivao zaštitu prirode i umjetnost.
Na plenumu je učestvovalo oko 40 umjetnika iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Sjeverne Makedonije, Srbije, Poljske, Hrvatske, Turske, Rusije, Dagestana, Indije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Gruzije.
– Koliko je važno učestvovati na međunarodnim simpozijumima i izložbama?
– Kada predstavljate svoju zemlju pred građanima druge zemlje, to je ogromna odgovornost. Zapravo, stvarate sliku o svojoj domovini, o tome kakvu kulturu nosi. Govorite im o svojim tradicijama i pravite paralele sa kulinarskim i folklornim elementima.
Neki su nešto čuli o Gruziji, neki su probali nešto gruzijsko, vidjeli ples ili čuli višeglasno pjevanje, dok neki čak nisu ni znali gdje se Gruzija nalazi pa su je tražili na karti.
Ponosna sam kada ostavim takav utisak da me ponovo pozovu i pozivaju u svoje zemlje. Tako nastaju nove ponude, rađaju se nove ideje.
– Koliko znam, za učešće na plenumu i izložbi bili su obezbijeđeni odlični uslovi…
– Učešće je finansirala lokalna opština – smještaj, hrana, piće, učešće na izložbi i umjetnički materijal. Umjetnici su učestvovali isključivo na osnovu poziva.
Po dolasku su sve umjetnike čekali umjetnički materijali, platna i boje.
Naša briga bila je samo da slikamo, odmorimo se i kupamo u ogromnom bazenu koji je podsjećao na lokalno jezero. Uveče smo organizovali zabave, plesali i družili se. Inače, jedne večeri imali smo čak i dan nacionalnih plesova.
– Koliko ste radova naslikali?
– Naslikala sam tri rada na temu močvare i njenih jedinstvenih ptica. Radovi su izloženi u gradskoj galeriji „Rajko Petrović“ u Srpcu.
Naši radovi se, zajedno sa još stotinama drugih umjetničkih djela, čuvaju u lokalnom fondu, koji predstavlja značajan dio kulturnog nasljeđa Republike Srpske.
Da zaključim, ovo je bio odličan kulturni dijalog među narodima, a sve se odvijalo u izuzetnom prirodnom ambijentu: profesionalni prostor, oprema i svi potrebni materijali bili su obezbijeđeni umjetnicima za stvaranje njihovih djela.
Mislim da su sve to najbolji uslovi za profesionalni razvoj, razmjenu iskustava, kreativni napredak, rađanje novih ideja i, što je najvažnije, stvaranje brojnih nezaboravnih uspomena koje ponovo mogu postati izvor umjetnikove inspiracije.
Autor: Tamar Šaišmelashvili
